Kome tamo tonu lađe? PDF Print E-mail
Written by Mejrema Reuter   
Tuesday, 02 June 2009 14:39

Kako objasniti svijetu jedrenja koji će se opet, nakon trogirskog spektakularnog prvenstva u klasi laser 4.7 sakupiti u brazilskom gradu Buzios od 24. do 31. srpnja ove godine, da naši trogirski mladići, premda kvalificirani za taj najveći skup najboljih jedriličara svijeta u toj klasi, ne mogu doći jer im nedostaje 25.000 kuna. Da li Grad ili možda dobri ljudi mogu ovim putem pokazati da im je odista stalo do te izvrsnosti o kojoj se toliko priča? Da li se može napokon sa riječi prijeći na djela?

Evo o čemu se radi:

 

Lijepo je pisati o progresu, pobjedama, lijepim akcijama, medaljama i peharima. Evo već godinu dana zajedno smo pratili rad Jedriličarskog Kluba Trogir koji neumorno iz regate u regatu potvrđuje da je jedan od najuspješnijih sportskih klubova u Dalmaciji sa nizom priznanja na državnim, evropskim i svjetskim natjecanjima. Neću se sada raspisati o inventuri odličja koje je klubu donijela prije svega izuzetno uspješna kombinacija talenta i rada već bi vam najavila potencijalnu tragediju. Da, dobro ste pročitali.

Veliki Albert Einstein je govorio da je najveća tragedija kada u čovjeku nešto umire dok je još uvijek živ. I upravo se tako nešto može dogoditi i našim najuspješnijim laserašima u povijesti ovog grada. Naime, nakon duge i naporne sezone regata, treninga i po kiši i burama i jugu i tramontanama, nakon svih kvalifikacija Ante Botica je na rang listi zauzeo izuzetno drugo mjesto. Ante Munjiza, koji u ovoj klasi jedri tek godinu dana je četvrti u državi. Dakle među prva četiri laseraša u hrvatskoj u klasi 4.7, predolimpijskoj klasi, Trogir ima čak dva jedriličara. Ante Botica i Ante Munjiza su tako visokim plasmanom osigurali, po svim pravilima državnim i onim internacionalnim mjesto na Evropskom i Svjetskom prvenstvu. I na tome im od srca čestitamo. I njima i njihovom izuzetno požrtvovnom treneru Tudoru Biliću koji ih je cijelo vrijeme pratio isto tako na svim treninzima i regatama. Ali ovog puta, koliko god jako pljeskali ovim izvanrednim momcima , tim oduševljenim pljeskom ne možemo spriječiti tragediju na pomolu.

Jedriličarski Savez Hrvatske financijsku će potporu dati samo prvoplasiranom a naša dva Trogiranina se lijepo mogu slikat. I to vam je, dragi moji, takva tuga. Kako objasniti toj mladosti da nam je odista stalo, da nismo bezdušni naspram njihovog izuzetnog talenta, rada i uspjeha. U razgovoru sa trenerom Tudorom Bilićem saznajemo potpuno jasnu sliku: “Nedostaje nam 25.000 kuna da bi obezbjedili najnužnije za nastup Ante Botice i Ante Munjize na Svjetskom prvenstu u Brazilu. Troškovnik za put, opremu, brodove, hranarinu,smještaj, startninu, osiguranje koje je obavezno, rekvizite iznosi 54.000 kuna. Botica je od Hrvatskog Olimpijskog Odbora dobio kroz projekt nazvan- skrb o mladima- iznos od 18.000 kuna jer je na prošlom Svjetskom prvenstvu zauzeo deveto mjesto. I sav taj novac koji je namjenjen za opremu i hranarinu on je uputio u fond za odlazak na Svjetsko prvenstvo. Jedrilišarski Klub je sa plesom jedriličara “Punim jedrima” sakupio još 11.000kn , što nas dovodi do manjka od 25.000 kuna. Avionske karte moramo kupiti još ovaj tjedan, ne možemo više odgađati. Znate i sami kako to ide sa transatlanskim letovima. Moramo znati da li ove izuzetne sportaše neko može odista podržati financijski, poput pravih sponzora, a oni će naravno za uzvrat na svoje brodove, jedra i odjeću nostiti logo kao i u svim ostalim sportskim natjecanjima. Siguran sam da u Trogiru ima poslovnih ljudi kojima ovaj iznos ne predstavlja neki veliki problem a nama bi otvorio priliku da napokon uzmemo ta odličja za koja znamo da smo pripravni, da Trogir jednog dana ima napokon čast da isprati prve Olimpijce. Ja vam ne mogu reći koliko se trudimo da uvjerimo sve da ovo nije neki SF. Ante Botica i Ante Munjiza su momci koji su na vrhu državnog jedrenja i nedostje im toliko malo da se popnu na vrh svjetskog jedrenja. Sav uložen trud i talent i te kako može biti nagrađen na ovakvim natjecanjima. Ja u moje momke vjerujem. Oni su spremni za medalju.”

Apeliram na sve one koji misle da imaju volje pomoći da sakupimo potrebna sredstva da trogirska jedra jedre po svijetu a ne da im tamo tonu lađe u saznanju da nikoga nije briga i da se još jednom potvrdi ona poznata da ovdje nitko odista ne mari za prave vrijednosti.

Bilićev broj telefona je 0981784931. Bilo bi mi odista drago da mu se javite sa pozitivnim vijestima. Hvala vam unaprijed na podršci.