Jedriličarski Klub Trogir

Dana 13.12.2011. napustio nas je naš klupski kolega , drug i prijatelj Lovre Rožić.

Njegov rad i športski uspjesi nikada neće biti zaboravljeni. Počivao u miru!

Dragi Lovre ponika si iz težačke fameje di se gaji Plemenitost, dobrota i poštenje kao osnovni smisao življenja.

Već kao dječaćić na skalice i madiracin mul vrtiš se oko jedrilic koje su stariji na kraj uređivali.Pošto si pokaza interes ,oni te lagano zovu sebi i tada počinje tvoja želja,volja i ljubav prema jedrilican i moru.

S L-5 skupa sa svojim bratom Sutjeskom osvajaš titule prvaka države ali i osvajaš medalje i pehare na tuđim morima. Proglašen si vrhunskim Športašem države.

Svi ti veliki uspjesi nisu prominili tvoju skromnost u životu i obitelji.

Punu podršku ka tvojin uspjesima ima si od svoje žene Jelke. Dobili ste ćere Anabelu i Valeriju i sina Vedrana , one su stvorile svoje obitelji a uskoro će i Vedran. Da se život dalje nastavlja i da se tradicija jedrenja  produžava govori tvoj sin Vedran koji je na tvoju diku isto veliki športaš i trener novin momcima uspješnim i u državi i u svitu. Što dalje , već ostaješ velika uspomena grada.

LOVRE iako skroman , bia si velik čovik, športaš i uzoran suprug i otac.

I dalje će plavom brazdom,

burdišati tvoje jedrilice,

i kad nas napušta dobar čovik,

i veliki čovik, ljudi se ,

pitaju šta je ovi život ,

Ništa nova ,

još od pamtivjeka ,

vječno teče samo rijeka,

život prođe kao jeka eka ka a...

ali neka neka ,

zemja će mi biti meka,

a kamen ploča deka,

eto kako sve se svrši,

život se u praj završi,

Samo zemja svoje vrši,

i bez mene i zanama,

na zemji će biti dana,

ništa nova priča znana,

ništa nova priča znana,

Počivao u Miru.

                                                             Tekst napisao profesor Marin Rožić